Uvod
Fra. Petar Bakula zabilježio je u šematizamu iz 1867.g podatak kako je župa Roško Polje jedna od najstarijih na hercegovačkom području. Stoga začuđuje da se ta župa u prvim službenim izvještajima ne spominje. Premda nisam povjesničar već samo ljubitelj povijesti, u raznim člancima već iznio tezu kako u srednjovjekovnim izvorima susrećemo dva grada/mjesta i dva prebivališta sličnih naziva: Cleona = Livno i Slivno/Clivno = Roško polje1 ili neko mjesto nedaleko Roškog polja. Kako se Livno ranije zvalo Bistrica, Jajce Pleva idt. zašto se Roško Polje ranije nije moglo zvati drugim imenom? Ovisno o rukopisu i sačuvanosti dokumenta početno slovo se može čitati kao „C“ odnosno kao „S“. Nejasno je jeli naziv Clivno/Slivno možda izveden iz posuđenica latinskog „clivus“ koji znači hum/brdo, praslavenskog pojma „chliev“ koji se odnosi na staju ili pak po zemljopisnom položaju i obliku okolnog reljefa (slijev voda), uglavnom sve tri varijante odgovaraju današnjem Roškom Polju, ali se može odnositi i na neku drugu veću „dolinju“ druvanjskoga kraja.
Cilj ovih kratkih crtica, doduše samo kao natuknica, nije prikazati povijest Roškog Polja u novom svjetlu, već jedino temeljem novog tumačenja najranijih izvještaja o župama Roško-duvanjske biskupije otvoriti jedan novi prozorčić povijesti toga sela.
Roško Polje
U okviru ovih crtica može ostati otvoreno pitanje je li današnji naziv ovoga duvanjskog sela nastao po tamošnjem srednjovjekovnog gradu koji se u izvorima bilježi i kao Rog ili je grad mogućeg imena Slivno/Clivno vremenom promijenio izvorni naziv u Rog jer se nalazio povrh Roškog polja. Riječ je o jednom od većih gradova srednjovjekovne Bosne.2 Grad je imao svoje podgrađe i benediktinski samostan sv. Ivana koji je u Roško-duvanjskin biskupima služio kao rezidencija, a crkva sv. Ivana kao katedrala. Navedena biskupija se u službenim crkvenim dokumentima javlja i kao „roški biskupi“ (episcopus ecclesiae Rosonenis).3 Poznato je da je papa Nikola V. godine 1447. stavio grad Rog pod zaštitu Svete Stolice. O Roško-duvanjskoj biskupiji i benediktinskoj opatiji u Roškom Polju drugom prilikom možda znatno više.
Osmanlije grad Rog nikada nisu osvojili. Ipak je grad Rog temeljem mirovnog ugovora iz 1503.g. pristankom hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II. predan je sultanu Bayzitu II. U izvještaju hrvatskoga bana Ivana Karlovića iz 1522. g. jasno je napisano kako su grad Rog i drugi gradovi izgubljeni za vrijeme vladavine kralja Vladislava (1490. – 1516.).4 Benediktinski samostan s crkvom porušen je oko 1655. g., a druga crkva sv. Ilije u zaseoku tada zvanom Vojkovići (danas Pavlovići ?) istodobno je pretvorena u džamiju. Možda je postojala i treća, prastara bl. Djevice Marije, na lokaciji danas zvanom Divica (Kosica/Krnjin).5 O mogućoj trećoj crkvi možda u posebnom članku nešto više.
Sve do 1711. g. Roško Polje bio je jedno urbano naselje te vojni, administrativni, kulturni i vjerski centar čitavog Duvanjskog kraja. Tada je vojna posada povučena s Roga u palanku/kula Sedidžedid (Novi zid) na agaluku uz potok Seget. Oko toga agaluka se počela razvijati kasaba Župan Potok, kasnije prozvana Županjac, pa Duvno, te danas aktualno Tomislavgrad. Grad Rog uništili su mještani katolici, koji su ga koristili kao kamenolom za podizanje svojih kuća, staja i ograda.6
Raspoloživa izvorna građa ne omogućava odrediti točne izvorne granice župe. U svakom slučaju je prostor današnjih župa Vinica i Rašeljke još godine 1885. bio u sastavu župe Roško Polje.7 Činjenica da je granicu Roško-duvanjske biskupije do 1735. g. činila Matina Voda kod Goljinjeva navodi na zaključak kako je izvorno i prostor današnjih župa Vinica, Prisoje i Grabovica bilo u sastavu župe Roško Polje.8 Roško-poljski benediktinci su, čini se u Bukovoj gori imali svoj mlin o čemu svjedoči toponim Manastirine.
U izvještajima biskupa Bartula Kačić-Žarkovića ne spominje se župa imenom Roško Polje
Do 1600. godine Duvanjsko-roška biskupija izgubila je najveći dio svoga prostora. U izvještaju don. Tadije Milenića iz 1609. g. ne spominje župu niti biskupiju imenom Roško polje, ali se spominje župa Slievno.9 Isto navodi i upravitelj Duvanjsko-roške biskupije makarski biskup Bartul Kačić-Žarković u svim svojim izvještajima Svetoj Stolici. U svom prvom izvještaju poslanom 1626. g. navodi kako franjevački samostan Sv. Petra u Rami poslužijavu još tri druge župe te biskupije, i to: kuprešku, jednu neimenovanu duvanjsku i župu Slievno/Clievno. U izvješću iz 1630. g. više ne spominje župu Kupres, ali tada navodi dvije neimenovane Duvanjske župe s ukupno 200 kuća. Spominje se da u trećoj župi Slievno/Clievno ima 150 kršćanskih kuća, a u četvrtoj ramskoj 60 kršćanskih kuća.10 U zadnjem izvještaju podnesenom 1636. g. uz župu Ramu navodi i imena dviju župa u Duvnu, Lipa i Brišnik. Osim toga navodi i kako u župi Lipa sakrament krizme primilo 300, u župi Brišniku 470 osoba, a u župi Clievone 110 osoba.11
Dakle, župi imenom Roško polje u prvim sačuvanim izvještajima nema spomena, ali se spominje župa Slievno/Clievno. Zadatak budućih istražimanja prebao bi biti tražiti odgovor na pitanje jeli se iza Slievno/Clievno krije današnje Roško Polje ili je Roško Polje bilo samo u sastavu župe Slievno/Clievno čije sjedište nije nužno moralo biti na prostoru današnjeg Roškom Polju. U svakom slučaju po meni ne stoji jednoglasno mišljenju u literaturi da se iza u predmetnom izvoru spomenute župe Slievno/Clievno krije Livanjskoj župi.
Iza župe Slievno/Clievno ne može se kriti Livanjska župa
Činjenica da se Livno nikada nije nalazilo u sastavu Duvanjsko-roške biskupije isključuje svaku mogućnost povezivanja te župe Slievno/Clievno te biskupije s Livnom. Naime, u literaturi je opravdano i jednoglasno prihvaćeno kako je Livanjska župa („Cleuna“) na provincijalnom crkvenom saboru u Splitu 1185. g. dodijeljena splitskoj dijecezi i ostala neprekidno sve do 1736. godine u sastavu splitske biskupije.
Izvještaj iz godine 1626. g. otkriva kako je crkva u župi Slievno/Clievno u funkciji, a dok se Livanjska crkva posljednji put spominje u defteru iz 1604. godine. I konačno, župu Slievno/Clievno služili su franjevci iz Ramskog samostana, dok su Livanjsku župu služili franjevci iz Fojničkog samostana.
Livanjska nahija odnosno župa već je 1604. g. imala 356 kršćanskih kuća. Broj se do početka Kandijskog rata 1645. g. zasigurno nije smanjio. Tek tada nastaje progon kršćana koji svoj vrhunac doživljava 1687. godine. Prostrana župa Slievno/Clievno je prema izvještaju iz 1630. g. ima 150 kršćanskih kuća. Već ova činjenica izaziva veliku sumnju poistovjećivanje Slievno/Clievno s Livnom.
Župa Slievno/Clievno spominje se od 1609. g. u sastavu Roško-duvanjske biskupije i vizitirao ju je 1626. , 1630. i 1636. g. upravitelj te biskupije, biskup Bartul Kačić-Žarković. Župu Livno pak vizitirao je 1624.g. po odobrenju splitskog nadbiskupa skradinski biskup Antun Matić.12 Tako je Livanjsku župu 1704. g. po naredbi splitskog nadbiskupa vizitirao don. Mate Bakotić.13 Dvije godine kasnije, 1706. g. novi izvještaj o župi Livno sastavlja fra. Ivan Kapistran de Vietri dok iste godine Roško-duvanjsku biskupiju kanonski pohodio njen upravitelj biskup Nikola Bijanković.
Prema već do sada navedenom ne može biti govora o tome da se iza tajanstvene župe Duvanjsko-roške biskupije Slievno/Clivno krije Livanjska župa, već se ta župa ima tražiti unutar prostora Duvanjsko-roške biskupije. Time više jer otac crkvene povijesti naših krajeva Daniel Farlati (1690.-1773.) bilježi da je mjestu koje se imenom Duvno zove u susjedstvu selo koje se zove Klivno, „Oppidum, cui nomen est Dumno…cui finitimus es pagus…qui Clivnus dictur…“ Livno zasigurno nije bilo selo duvanjskog kraja.
Iza župe Slievno/Clivno krije se prastara župa kojoj je pripadalo i Roško polje
Četvrta župa imenom Slievno/Clievno propala je u Kandijskom ratu, najvjerojatnije 1657. kada je stradao samostan u Roškom polju.14 U svakom slućaju joj 1658. g. više nema spomena, spominju se samo Lipa, Brišnik i Rama.15 Te godine je posvećeni Roško-duvanjski biskup Michael Jahnn krenuo u svoju biskupiju ali se ubrzo povukao u Senj. Iz Senja javio u Rim da je njegovo biskupsko sjedište razrušeno, a okolica i biskupija opustošena. Dalje navodi kako se neuspješno pokušavao nastaniti u Rami odnosno Imotskom te povukao u Senj gdje čeka novi nalog iz Vatikana. Biskup dakle, premda ne spominje mjesto svoga sjedišta, neizravno izvještava da je benediktinski samostan s crkvom sv. Ivana u Roškom polju porušen, a selo i okolica opuštena.16
Činjenica da se 1659. g. više ne spominje tajanstvena četvrta župa Slievno/Clievno Duvanjsko-roške biskupije već samo Lipa, Brišnik i Rama gdje se biskup nastojao nastaniti navodi na zaključak kako se iza tajanstvene četvrte župe krije župa Roško polje odnosno župa u čijem sastavu je bilo i Roško Polje. Upada u oči da u ovome izvještaju u kojem se spominju samo tri župe (Lipa, Brišnik i Rama) nije pokriven duvanjski prostor Grabovica, Roško Polje, Vinica. Potvrdu za ovu pretpostavku, između ostalog nalazim u nešto kasnijem izvještaju upravitelja Duvanjsko-roške biskupije biskupa Marijana Lišnjića (1664. – 1686.) rodom iz Imotskog. On bilježi kako se u Roškom Polju nalazila crkva sv. Ivana Krstitelj, koja je bila sastavnim dijelom nekadašnjeg benediktinskog samostana, a samostan i crkvu su u njegovo vrijeme porušili Osmanlije.17
Kada se zna da je grad Rog bio jedan od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne i biskupsko središte, grad s dvije (možda i tri) crkve iz srednjeg vijeka, te grad kojega je papa 1447. g. stavio pod zaštitu Svete Stolice gotovo nezamislivo je za u tome mjestu nije postojala župa. Stoga zaključujem da se iza tajanstveno župe Duvanjsko-roške biskupije Slivno/Clivno krije prostor Grabovica, Roško Polje, Vinica, dakle stara župa Roško Polje. Time više jer se župa Slivno/Clivno isključivo može tražiti na prostoru današnjih općina Tomislavgrad i Prozor koji je gotovo identičan s prostorom Roško-duvanjske biskupije u vremenu nastanka ovdje predmetnih izvještaja biskupa Bartula Kačić-Žarkovića.
Imotska Poljica – Koeln, Stepinčevo 2022.
Ivan Lozo
1Ivan Lozo, „Kratka povijest prastarih crkava, župe i biskupije u Roškom Polju od 519. do 1735. godine“, Köln-Roško Polje, 2008. (Tadašlji župnika Roškog polja fra. Marka Jukića hjeo je da članak uvrstiti u Monografiji župe ali se tome suprostavila „duvanjska struka“. Stoga je fra. Marko članak objavio na službenoj internetstranici župe. No, čim je fra. Marko Jukić nesretim slučajom poginio 2010. članak je „nestao“ sa službene internetstranici župe. U međuvremenu sam došao do novih saznanja i zaključaka koje sile na djelomićno revidiranje ranije iznešenih stavova, ali ne i temeljne teze da se prostor Roško Polje u izvorima javlja i imenom Clivno/Slivno.
Ivan Lozo, „Srednjovjekovni grad Hlevena / Clivno nije današnje Livno“ na blogu „Principes Chroatorum“, 21.1.2022.
2Sačuvani su skromni ostatci tvrđave impozantnih dimenzija 120 x 130 x 40m. Sustavna istraživanja do danas nisu prevedena ni na prostoru grada ni podgrađa niti na lokalitetu Divica.
3Daniel Farlati, „Illyricum Sacrum“, IV., Venecia 1799., str. 190.
O tituli biskupa i sjedištu biskupije vidi i: Ante Škegro, „Na rubu opstanka – Duvanjska biskupija od utemeljenja do uključenja u Bosanski apostolski vikarijat“, Zagreb, 2002., str. 132. – 142.
4Izvještaj je objavio Ljudevit Thalloczy, „Povijest (Banovine, grada i varoši) Jajca 1450. – 1527.), Zagreb 1916. str. 294. – 300.
Ivan Lozo, „Turski defter iz 1477. godine ne spominje duvanjski grad Rog već istoimenu utvrdu u istočnoj Hercegovini“, u: portal Mandino selo, 21.1.2018.
5Na tu se crkvu možda odnosi bupa pape papa Eugen iz 1446. Možda bi njezine ostatke trebalo tražini na lokalitetu Divica gdje se, kako mi je potvrdio ljubitelj i istraživač povijesti Žarko Šapina, nadziru neki temelji zdrada. Toponim „Džamija“ i narodna predaja u današnjem zaseoku Pavloviće upućuje na zaključak da je tamo nekada bila đžamija. No, izvori govore drugačije i upućivaju na zaključak da se stara crkva Sv. Ilije (kaznije džamija) nalazila upravo u zoni nove crkvice sv. Ilije u Vojkovićima.
6Pokojni Ivan Križić zvani „Bilkanović“ (r. 1924.g.) prije dvadesetak godina rekao mi je da su se u vremenu kada je on još kao dečkić čobanovao na prostoru zvanom Mlokve (između mjesnog groblja i grada Roga) nadzirali temelji zgrada a da su se tada na gradu još vidjele puškarnice. Tada me je Ivan Orlović, zvani „Begov“ upozorio da su mještani, kopajući grob nedaleko istočnog zida groblja nedaleko crkve sv. Ivana, naišli na temelje neke gradjevine. Jeli se na Mlokvi ima tražiti Podgrađe a na groblju temelji roškog samostana?
7Župa Vinica nastala je 1885. odcjepljenjem od župe Roško Polje, a župa Rašeljke 1935. odcjepljenjem od viničke.
8Na nekadašnju povezanost Grabovice sa gradom Rogom posjeća i ime vrtače Roška peć u Grabovici. Prisoje i Grabovica nikada nisu bili ni u sastavu livanjske nahije o čemu svjedovi i defter (porezno-gruntovni spisi) iz 1701.
9Šime Ljubić, „Prilozi za životopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskoga nadbiskupa“ , Zagreb 1870., str. 124.; Ante Škegro, n.d. str. 120.
10Razlog podjele nekada jedinstvene župe Duvanjsko polje za dvije je očividan. Naime, između 1609. i 1630.g. broj kršćanskih kuća se na tome prostoru poduplao.Naime, don Tadija Milenćić za godinu 1609. bilježi 70 kršćanskih obitelji na Duvanjskom polju. Ta ćinjenica svjedoči o tada relativno mirnom suživotu sa muslimanima.
11O izvješćima vidi: Ante Škegro n.d. str. 197./198.; 257./258.
12Anđelko Barun, „Djelovanje franjevaca na livanjskome samostanskome području do 1860g.“, u: Cleona 2, Livno 2017., str. 287.
13Tomislav Perković, „Odijeci Morejskog rata 1684. – 1699. u livanjskom kraju i njihove posljedice za katolički puk“, u: Cleona 2, Livno 2017., str. 278.
14O tome više u posebnom štivu
15Ante Škegro, n.dj. Dokument LXXXVII., 1658., str. 269
16Ante Škegro, n.dj. Dokument LXXXVIII., 1659., str. 270
17Bazilije Pandžić, „Marijan Lišnjić nakarski biskupu (1609.-1686.), NetV, XXV11./1. (1977.), str. 23. – 55
Principes Chroatorum - Hrvatski vladari 
