HRVATSKI KRALJ MIHOVIL (926. – oko 948) i njegov lik u crkvi sv. Mihovila u Stonu

Hrvatski kralj Mihovil (926. – oko 948.)

U stručnoj literaturi uvriježilo se gotovo jednoglasno mišljenje da je Mihovil koji se u djelu pripisanom bizantskom caru Konstantinu VII. Porfirogenetu (905.-959.) predstavlja kao vladar arhontije Zahumljana imenom Mihajlo Višević pripadao srpskom rodu koje vuče podrijetlo sa poljske rijeke Visle.

Nastupam sa spekulativnom hipotezom da car-pisar zahumskog kneza Mihovila Viševića ne predstavlja kao pripadnika srpskog roda već kao potomka hrvatskoga kneza iz Like, možda Višelava. Ne isključujem mogućnost da je Mihajlo Višević istovjetan sa hrvatskim kraljem Mihovilom, mužom kraljice Jelene, koji je 926. naslijedio kralja Tomislava. U svakom slučaju držim da je lik hrvatskog kralja Mihovila, supruga kraljice Jelena Slavne, prikazan u crkvi Svetoga Mihovila u Stonu kao njena utemeljitelja.

VLADISLAV (821. – ?) – VLADAR HRVATA ILI SAMO GENTILNI KNEZ GAČANA ?

U predhodna dva članka ovoga serijala „Hrvatski kraljevi prije Tomislava“ iznešeno je već nekoliko izvora koji dokazuju postajanje hrvatskih kraljeva od prve polovice 9.st. U fokusu ovoga članka stoji godina 821. kada se u izvorima javlja nasljednik kneza Borne, Vladislav.

Budući da je Vladislavova vladarska legitimacija proizlazila iz slobodne volje naroda, u članku skiciram privremenu i samo spekulativnu tezu da je možda on bio prvi općepriznati vladra, kralj Hrvata.

Crkva sv. Marte i vladarski dvor u Bijacama kod Trogira

U V O D

Svjestan sam činjenice da je predpostavka u knezu Vladislav iz prve polovice 9. st. vidjeti općehrvatskog vladara ili čak kralja najslabija karika ovoga serijala o hrvatskim kraljevima prije Tomislava, jer nastupam s spekulativnom tezom suprotnoj do sada vladajućem mišljenju.

RAĐANJE NEOVISNE SREDNJOVJEKOVNE DRŽAVE HRVATA USPOSTAVLJENE NA SABORU GODINE 821.

Držim da je već u uvodnom članku ovoga serijala o hrvatskin kraljevima prije Tomislava (925.) načelno dokazano kako različiti suvremeni izvori spominju nekoliko kraljeva prije njega, tako da je neodrživa još uvijek u historiografiji općeprihvaćena teza „Tomislav prvi kralj Hrvata“.

Prije nego što u posebnom članku detaljnije predstavim prvoga izvorima dokazanog samostalnog i općepriznatog hrvatskog kralja potrebno je dati odgovor na pitanja kada i na koji način su hrvatski knezovi prestali biti vazali nekog stranog vladara. Ovim crticama nastojim dokazati da se to dogodilo 821. na do sada prvim nesumljivim izvorima dokazanim Saborom Hrvata. Stoga, Hrvati bi iduće godine mogli slaviti 1200. objetnicu svoje burne državne samostojnosti čime se rijetko koji europski narod može pohvaliti.

Krstionica hrvatskoga kneza Višeslava (oko 800)

KRALJEVSTVO HRVATA PRIJE TOMISLAVA (925.)

Nakon što je Radoslav Bužančič 2011. u crkvi sv. Vida u utvrdi Klis otkrio fragmente natpisa iz 9.st. u kojoj se spominje do tada nepoznata kraljica Domoslava Bužančić je oživio tezu ranijih autora o postojanja hrvatskih kraljeva prije kralja Tomislava (924/95), predstavljajući tu kraljicu suprugom kralja Trpimira († oko 864.?). Tome se bez očekivane ozbljne rasprave u ime struke suprostavio Neven Budak, držeći da je rijeć o majki kralja koji se u literaturi naziva Mihajlo-Krešimir († oko 960.?).

U kontekstu ovoga rada ostavljam otvoreno pitanje je li kraljica Domoslava bila supruga kralja Trpimira ili nekog kralja 10. ili pak 11. st., već jedino nastoji dodatnim argumentima i sa od Bužančića ne spomenutin izvorima podruprijeti njegovu tezu da izvorna građa navodi na zaključak da je Hrvatska i prije Tomislava bila kraljevina. U posebnim člancima bit će pojedinačno predstavljeni svi kraljevi do Tomislava.

Crkvica sv. Jurja na Putalju (Kaštela) koji je prije 837. utemneljio hrvatski kralj Mislav

Normani su 1075. godine zarobili hrvatskoga kralja Stjepana III.

Nada Klaić je svojedobno napisala da bi se moglo bez pretjerivanja ustvrditida se razdoblje od svega triju godina, naime 1073., 1074. i 1075. ubraja međunajspornije u hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti. Jedan od glavnih razloga tome je činjenica da je u historiografiji još otvoreno pitanje kojega su hrvatskoga kralja 1075. zarobili južnoitalski Normani. Nakon kritičke analize izvora dolazim do zaključka da kralj Stjepan III. nije vladao nakon smrti kralja Dmitra-Zvonimira od 1089. do 1091. kako se to jednoglasno u historiografiji drži, već u razdoblju od 1073. do 1075./77., dakle između kraljeva Petra-Krešimira IV. i Dmitra-Zvonimira. Slijedom toga se vijest iz 1075. o zarobljenju hrvatskog kralja može odnositi jedino na tada vladajućeg hrvatskog kralja Stjepana III., a ne kako se to do danas većinom drži Petra-Krešimira IV.