SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI GRAD HLEVENA / CLIVNO NIJE DANAŠNJE LIVNO

Roško Polje – „campo qui Clivno appellatur“ ?

U djelu pripisanom bizantinskom caru Konstantinu VII. Porfirogenetu (905. – 959.) nazvanom „De administrando imperio“ (O upravljanju carstvom / skraćeno DAI) spominje se srednjovjekovni hrvatski grad χλεβενα (Hlevena) kojega latinski izvori spominju imenom Clivno i sličnim inačicama. U stručnoj literaturi uvriježilo se jednoglasno mišljenje da se iza predmetnog grada krije današnje Livno te da se Livno u izvorima bilježi i kao Chleuna/Clivno.

Prihvaćam da se Livanjski kraj u izvorima bileži i kao Chleuna, ali ne da se iza grada Hlevena krije današnje Livno. Osim toga držim da prostori koji se bilježe kao Chleuna i Clivno nisu identićni.

U ovim uvodnim crticama iznosim nekoliko arumenata na kojima nastojim graditi hipotezu da se iza mjesta Clivno najvjerojatnije krije širi prostor današnjeg sela Roško Polje kod Duvna, odnosno da se ima traćiti negdje u zapadnoj i visokoj Hercegovini.

NOVO UBICIRANJE STAROHRVATSKIH ŽUPANIJA PARATHALASSIA SA OSVRTOM NA ŽUPANIJE BREBERE I NINA IZ DJELA CARA KONSTANTINA VII. PORFIROGENETA

Starohrvatski grad Labin u Istri

Potrebna je temeljita revizija dosadašnjeg tumačenja geografskog položaja starohrvatskih županija Parathalassia i Brebere iz djela bizantinskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (905.-959.).

Prema do sada jednoglasnom mišljenju u akademskoj historiografiji, županij Parathalassia/Primorska (ή Παραθαλασσία) za prostor oko Klisa, a Brebere (ή Βρεβέρη) za prostor uz Bribir u Ravnim kotarima.

Nastupam sa tezom da se starohrvatska županija Parathalassia ne može povezivati sa prostorom oko Klisa, već da je zauzimala prostor koji od prilike odgovara prostoru današnje Primorsko-goranske županije, sa dijelom Istre do rijeke Raše. Što se pak tiče županije Brebere držim da se ona ima vezati za širi prostor oko Bribira u Ravnim Kotarima, ali da se spostirala do rijeke Zrmanje. Priklanjam se onim autorima koji županija ή Νίνα / Nina smještavaju na prostor od Šibenika do Klisa.

SREDNJOVJEKOVNA ŽUPA HRVATI U ČEŠKOJ IZ POVELJE NJEMAČKOG CARA HEINRICHA IV. (1086.)

Nesigurni spomeni hrvatskog imena, u današnjoj Češkoj, vezani su za legendarnog sv. Ivana Hrvatskog († 882./909.?) te povjesnu osobu, češku kneginju Drahomiru († 934./936.). O njima detaljnije u posebnim, budućim člancima. Hrvati u Češkoj se spominju u kronici angelsaksonskog kralja Alfreda Velikog († 899. godine ) te djelu arapskog putopisca al-Masʿūdī (oko 895. – 957.) i bizantinskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta († 959.). Župa Hrvata praške biskupije, time i Hrvata kao posebne etničke zajednice u Češkoj, posljedni se put spominje u povelji njemačkog cara Heinicha IV. iz 1086. godine.

U članku, iznosim svoj prijedlog o ubikaciji župe Hrvata, spomenute u predmetnoj povelji te skiciram hipotezu kada i odakle i gdje se u današnjoj Češkoj pojavljuju Hrvati te koje je razdoblje i uzroci raspada njihova plemenskog saveza.

GRANA BIJELIH HRVATA U SREDNJOVJEKOVNOJ DRŽAVI KIJEVSKA RUS’

Jedini drugi izvor koja spominje „Bijelu Hrvatsku“ bizantinskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (905.–959.) je kijevski redovnik – ljetopisac Nestor (1056.–1114.). Bijelu Hrvatsku obojica predstavljaju kao prvu i najstariju, njima poznatu plemensku zajednicu Hrvata. Obojica je smještavaju na prostor između Dunava i Jadrana te tvrde da tamo postoji još prije vremena cara Heraklija (610.– 641.). Slijedom toga, Bijela Hrvatska, odnosno pradomovina Hrvata u Zakarpaćju prema ovim i drugim izvorima, nikada nije postojala, već postoji samo u glavama onih koji svjesno siluju izvore.

ALT- WEISSKROATIEN DES BYZANTINISCHEN KAISERS KONSTANTIN VII. PORPHYROGENNETOS – Urheimat der Kroaten im heutigen Grenzgebiet zwischen Slowenien und Kroatien

Bezüglich der Ethnogenese der Kroaten haben sich vier Theorien entwickelt: Die slavische, die gotische, die iranische sowie die autochthone, wonach die Kroaten alteingesessen zwischen Donau und Adria sind. Die autochthone These wird, wie es zumindest scheint, durch die DNA-Analyse bestätigt. In den Lehrbüchern bis 1990 herrscht nicht nur die rein slawische Theorie1, vielmehr haben die jugo-kommunistischen Machthaber den Historiker Kerubin Šegvića umgebracht, weil er eine andere Theorie vertrat.2 In diesem Artikel gehe ich nicht der Frage der Ethnogenese nach, sondern biete nur eine neue Antwort auf die Frage an, wo sich am wahrscheinlichsten das von Kaiser Konstantin VII. Porphyrogennetos (913-959) erwähnte „Altkroatien“ befand.

PORFIROGENETOVA STARA HRVATSKA KOJU I BIJELOM ZOVU – Pradomovina Hrvata na pograničkom prostoru današnje Slovenije i Hrvatske

 

 

O etnogenezi Hrvata razvile su se četiri terorije: slavenska, gotska, iranska te autohtona po kojoj su Hrvati starosjedioci između Dunava i Jadrana. Autohtonu tezu, čini se, potvrđuje i DNA-analiza Hrvata. U udžbenicima tiskanim do 1990. godine, ne samo da prevladava model čistog slavizma¹, već su jugo-komunističke vlasti ubile povjesničara Kerubin Šegvića jer je zastupao drugu teoriju.² Ne ulazeći u pitanje etnogeneze, u članku nudim novi odgovor na pitanje gdje se naj vjerojatnije nalazila “Stara Hrvatska” koju spominje car Konstantin VII. Porfirogenet (913. – 959.).